Osobni razvoj i motivacija

Prvi korak od straha

“Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom”

Kineska poslovica

Prvi korak od straha
Iskreno da vam kažem, baš mi je dugo trebalo da se na ovo odvažim. Nikako skupiti dovoljno hrabrosti, materijala, samopuzdanja, pa fali mi ovo, ovo, ovo… Kroz sve knjige koje sam pročitala i videa koja sam pogledala provlačili su se isti savjeti- Just Do It. Sve dok čekaš da se zvijezde slože, da se poredaju svi uvjeti, dok se dogodi ovo ili ono, nikad nećeš uraditi Prvi korak. Pusti sve, učini to i uči putem. Ako padneš, digni se pa nastavi. Želim samo skrenuti pažnju na neke dijaloge koje sam sa sobom vodila i ovdje ih s vama podijeliti.

(Ne)ostvareni snovi
Svi mi imamo neke male ili velike želje i snove koje imamo namjeru ostvariti nekad sutra ili pak nekad kasnije. I naravno to sutra često nikad ne dođe. Dugo sam živjela u tim zamišljenim snovima i nikad se nisam usudila ništa napraviti. Do danas, kad pišem ovaj post. Što me to ranije sprječavalo? Mišljenje drugih ljudi, strah, osuda, neslaganje i sve druge slične misli koje dolaze u paketu s ovima. Zašto je današnji dan drugačiji? Jer sam rekla sebi da je dosta. Koliko ću to još života živjeti pa ću imati vremena ostvariti nešto što sam zamišljala? Ili jos bolje pitanje: Koliko ću dana još imati na ovoj divnoj planeti, hoću li se ujutro uopće probuditi, pa da nastavim živjeti u nekom strahu i pitanju Što bi bilo da sam to napravila.
E, pa, idem vidjeti 🙂


Strah
Što je strah? Jeste li se ikad zapitali? Netko se npr. boji malih slatkih psića ili velikih slatkih psića. S druge strane, većina ih ljudi obožava. Zašto? Ako pitate nekoga zašto se boji, najčešći odgovor je: “Pa kad sam bio mali, ugrizao me, napao ili slično. Dakle, dok smo bili mali vezali smo emocionalnu bol sa pojmom psa. I tako se stvorio strah i uvjerenje da ih se bojimo. Na Wikipediji sam pročitala da je Strah intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji).   Želim staviti naglasak na ovo nerealna ili nestvarna opasnost. To je blokada svima nama. Koliko puta smo željeli učiniti prvi korak pa smo pomislili Što ako pogriješim ili Što ako ne bude kako sam zamisljao/la itd. I tu se ukočimo i odlučimo kako je možda ipak bolje ništa niti ne pokušavati, nego se opeći.  Istina?
Moj najveći strah je, kao i kod većine ljudi, strah od javnog nastupa ili bilo kakvog javnog izlaganja, koji ide ruku uz ruku sa onom svima poznatom rečenicom Što ce drugi reći. Od ovoga uistinu svi pomalo bolujemo, zato želim s vama podijeliti neke savjete koje su meni pomogli da, od nekoga tko se nije usudio staviti komentar na Youtube-u (jer mi je i to previše bilo, predstavljalo je izlazak iz moje puževe kućice) postanem netko tko ovo sad piše. Ima vas koji uopće nećete shvatiti o čemu pričam, i to je super jer niste učahureni kao što sam ja bila, ali vjerujem da će nekome možda ovo i pomoći.

Misao
Prvi uzrok straha je Misao. Misli, najčešće negativne se usko vežu uz strah jer da nismo u tom trenutku pomislili što će se dogoditi, izmislili scenarij u glavi koji se jos nije dogodio, proveli bi namjeru u akciju. Toliko se bojimo padanja da radije stojimo u mjestu. Promjena pogleda na pad ili neuspjeh mi je bila daska odskočnica u osobnom razvoju. Sve dok na pad gledamo kao nešto loše, tako ćemo doživljavati svaku prepreku, padove i primati udarce koji će boljeti. I vjerojatno ćemo tu i ostati. Promjena perspektive sa nečeg lošeg na nešto pozitivno, tj. viđenje da u svakom padu postoji lekcija i nešto iz čega mogu učiti me oslobodila.

Kako se riješiti straha?

Ako se radi o nekom, tako reći, fizičkom strahu (od životinje, letenja, vožnje ili sl.), najlakši je način suočavanje: Ako se bojite žaba npr. onda je brzo riješenje da je uzmete u ruku. (Pauka još nisam uzela u ruku, ali imam namjeru :))
Ako se bojite letenja, sjednite u avion i sjetite se da su vaše misli te koje uzrokuju osjećaj neugode. Čim krenete razmišljati što bi se moglo dogoditi tijekom letenja, zaustavite se i skrenite misli na nešto drugo. “Kill the monster while it’s small.”
Počnite pjevati omiljenu pjesmu, izgovarajte riječi koje vas smiruju, započnite razgovor o nečemu drugom.

Ako pak imate mentalne, emocionalne vrste strahova, ono što vam istinski i od srca predlažem jest čitanje knjiga, gledanje motivacijskih videa, svakodnevne afirmacije. Naš mozak usvaja stvari na principu ponavljanja i uvjetovanja. Ako sebi svaki dan kažete da se nečeg bojite, onda to emocionalno stanje i ojačavate. Ako se pak svakodnevno ohrabrujete, onda jačate te poveznice.

I za kraj, najvažnija karika od svih: ne budite oštri prema sebi. Ako strah od bilo čega postoji, nemojte se manje voljeti zbog toga, ne stvarajte si dodatni otpor i osjećaj krivnje ili manje vrijednosti. Puno je lakše ako sebi kažete: U redu, sad ovo osjećam, ja sam samo ljudsko biće s emocijama kao vodiljom. Ovo što osjećam i nije najbolje za mene, ali ja to mogu promijeniti. Odabirem da mislim nešto ljepše, odabirem se u ovom trenutku osjećati bolje. Odabirem vjerovati sebi i u sebe.

Podijeli sa prijateljima

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *