Osobni razvoj i motivacija

Mišljenje drugih ljudi

“Ništa ne shvataj lično. Kakvo god da je mišljenje ljudi o tebi, pozitivno ili negativno, to je samo njihovo mišljenje, a ne istina.” – Meša Selimović

Zašto nam je toliko važno mišljenje drugih ljudi? Svi često tvrdimo kako nas nije uopće briga što netko o nama misli, ali duboko u sebi nas opet dotakne. Najčešće. Negativna mišljenja, naravno, teže prihvaćamo od onih pozitivnih, iako su i jedno i drugo samo nečija mišljenja.
Svi smo ovo iskusili na vlastitoj koži. Prije neki dan, na svoj post Žena ženi sam od dvoje različitih ljudi, dobila različite komentare. Logično. Jedan oduševljenja, drugi nah-nah, kao Onako. Naravno da mi je prvi komentar godio i da mi je bilo drago što se nekom baš tako svidio.

E sad, zašto mi je godio? Budući da pokušavam biti svjesna vlastiog Ega što više mogu, tu sam ga jednim dijelom prepoznala. Taj komentar u nijansama moga uma je godio egu, jer se ta druga osoba slagala sa mnom u izjavljenim rečenicama. Ako se post nekom svidio, ego je pomislio: znači da je dobar, da je dobro napisan itd.
S druge strane je godio iskreno i istiniski mojoj duši, jer je netko uživao dok ga je čitao, i onda na tu stranu pišem bod. Jer ego prihvaćam, ali ga ne doživljavam ozbiljno ni osobno. 🙂
Osobi kojoj se i nije baš dopao post, moj ego je reagirao prvobitnim pitanjem Zašto, gdje sam to pogriješila? Prepoznajuć ga, samo sam otpustila.

Što je ovdje istina? Da li je post dobar ili loš? Šta vi mislite? 😀
Upravo to! Sve ono što vi mislite da jest: post je i dobar i loš, i onako, i glup, i super i bezveze…
Dobri Čika Selimović je to u gornjem citatu savršeno rekao.

Kaleidoskop kroz koji gledamo


Svatko ima svoj kaleidoskop kroz koji gleda svijet i sve što se u njemu događa. Taj kaleidoskop smo gradili odtkad smo se rodili. Sva životna uvjerenja, stavovi, strahovi, različita iskustva koja smo doživjeli, pretpostavke koje imamo o svijetu oko sebe, okolina, kultura, roditelji, prijatelji, knjige, škola, apsolutno sve što je prošlo kroz naš život do ovog sad trenutka je u nama oblikovalo taj kaleidoskop. I upravo zbog toga, netko na istu stvar gleda kao nešto dobro, a netko drugi je vidi kao nešto loše. Grubo rečeno.

Evo, uzet ću vlastiti primjer. Jedna stvar koju iznimno ne volim (neću reći mrzim) kod ljudi je kad se mlohavo rukuju. Žene naročito. Kad pružim nekom ruku i ta druga osoba je onako mlohavo i ovlaš uhvati, meni skoči kosa na glavi 😀 Ovo mi naravno, ne bi smetalo da se i ja tako rukujem. No, kako ja junački stisnem tuđu ruku, smeta mi. Ovo ide u oba smjera. Nekoga vjerojatno živcira kad snažno stisne ruku.
Druga stvar je kad ljudi sporo hodaju… Jer, ja pičim kao da me netko tjera. Sve ovo dolazi iz mojih osobnih preferencija i onoga što mi je podsvijest upila tijekom života. Vjerujem da to “mlohavo rukovanje” dolazi iz neke pretpostavke o slabosti, inferiornosti, povučenosti. Iako se snažno rukujem, možda zapravo time nastojim prekriti neke svoje “nedostatke”. Ne znam, nisam otkrila uzrok 😀 Podsvijest je uistinu čudo i zanimljivo je promatrati vlastite reakcije na svijet oko sebe.

Da skratim…

Možda sam malo i sišla s teme, ali se nadam da ste uhvatili bit. Što god vi radili i kako god vi to radili, ljudi će imati vlastito mišljenje o tome. I od 100 ljudi koji će nešto pohvaliti, naći će se barem dvoje drugih koji će to isto kuditi. Zato: Pustite druge da misle što žele, jer vi ne možete mijenjati postavke u njihovim kaleidoskopima, to mogu samo oni. Ljudi uvijek imaju mišljenje, i to je tako, uredu je i prirodno je. Ali svima bi nam trebalo biti važnije vlastito mišljenje o nama samima, a ne o tome što netko drugi misli. To ne znači da je istina, i to ne znači da je netko drugi u pravu. Vlastiti osjećaj zadovljstva, općenito dobar osjećaj o nečemu što smo napravili je naša vodilja.
Svima je nemoguće ugoditi, pa nemojte to ni pokušavati. Jer je ovo vaš život i živite ga kako vi želite, a ne kako drugi to od vas očekuju.

Ne kažem da trebate ignorirati apsolutno sva mišljenja, no obradite pažnju na slijedeće: “Nije važno ŠTO vam netko govori, nego TKO vam govori.”
Ljudi koji vas inspiriraju će vam dati savjet ili konstruktivnu kritiku o kojoj biste možda i trebali razmisliti. Ako su to ljudi koji žive život kakav i vi želite i ako ima vrijednosti u onome što rade, onda je svakako za razmisliti, ako ništa drugo. Netko tko uistinu ima najbolju namjeru iza svog mišljenja, vjerojatno će ga i izreći u tonu poticanja, a ne u tonu spoticanja. 😉

Za kraj

Zavirite malo u sebe i promatrajte se dok mislite o nekom/nečem. Vlastita introspekcija nam je važnija od tuđih ekstrospekcija. Ako se i osjećate loše nakon nečijeg izjavljnog mišljenja, sjetite se citata od Selimovića: “Ništa ne shvataj lično. Kakvo god da je mišljenje ljudi o tebi, pozitivno ili negativno, to je samo njihovo mišljenje, a ne istina.

Podijeli sa prijateljima

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *