Lifestyle

Majčinstvo

“Ludilo je nasljedno. Dobijate ga od djece.” – Sam Levenson

I dalje se ne mogu prestati smijati ovom citatu, nešto mi je baš sjeo.
Danas je “jedan od onih dana, kad ti baš i ne ide”*. Majkama će ova jedna rečenica biti dovoljna. Znamo o čemu govorim. Šta god ili kako god nešto uradila, nikako na zelenu granu. Blagi moždani me strefi minimalno 3x dnevno. Tisuću puta nešto progutam, onda tisući i prvi okinem pa se izderem.
Ima i majki kojima je ovo nepoznat pojam i njima svaka čast, stvarno. Ali koliko sam primjetila da se većina pronalazi u nekim sličnim, univerzalnim stvarima po pitanju djece i odgoja. Koliko vas puta dnevno ustanu sa stolice zbog fix ideje koja im tad padne na pamet ili se stvore baš u onom trenutku kad ste krenule nešto uraditi za sebe. Makar to samo bilo otići na WC 😀 I priznajmo da su nam ponekad, da ne kažem često, najbolji momenti dana kad oni spavaju. Da se ne lažemo. 🙂
Mali su, slatki i volimo ih do beskraja. To ih jedino spašava- šalim se. Ali da se razumijemo, a svakako hoćemo, kad kažem da biti Majka uopće nije jednostavno. Nisam to ovako zamišljala dok sam bila mlađa. Sve je nekako izgledalo lakše, promatrajući svoju majku. One to nekako upakiraju, valjda je u tome čar. Dok sam ne okusiš, ne znaš kako je, uz najbolju volju.

Prije nekih 10ak godina dok sam šetala, jedna žena se izderala na svoje dijete jer je klincu nešto ispalo il’ je nešto izgubio, nisam sigurna. I tad sam pomislila Bože, kako je grozna, što se dere na jadno dijete zbog sitnice. Sad, kad sam majka, vam mogu reći jedno: nije to bila jedna sitnica, njoj je vjerojatno prethodilo minimalno šest miliona drugih sitnica. Ova zadnja je samo bila ona na koju je “okinula”. Što me dovodi do slijedeće stvari:

Čemu osuda?

Ovo sam primjetila mnogo, mnogo puta. Prisutna je između majki međusobno, prisutna je i između majki i žena koje još uvijek nemaju djecu. Prisutna je od strane drugih ljudi, generalno i neovisno o spolu. A to je Osuda. Ne bih da zvuči teško, kao neka krajnost, ali osuda u smislu različitih komentara, prevtranja očima, davanja suvišnih komentara ili usiljenih savjeta i slično. I ovo je svaka od nas doživjela, sigurno. Nekako ove druge ljude donekle i mogu razumjeti, ali osuda majke prema majki mi uistinu nije jasna. Nismo svi isti, naravno, i nije svako dijete isto. Nisu odgojne metode iste, kuture, uvjeti, stavovi, uvjerenja itd itd. Sve to stoji. Ali veza Majka – Dijete je apsolutno univerzalna. Znamo kako je i kako ide.
Tko sam ja da drugoj mami kažem Ej, to ti ne valja, uradi ovako ili onako. Nitko ne poznaje svoje dijete bolje od majke i sve mi pokušavamo najbolje što umijemo, ustvari. I onda ne shvaćam kako iz toga, kad znamo kako je, proizlaze različiti komentari Ah, vidi nje šta radi i kako to radi. Majke, nemojte! Činjenica jest da iza svake izjave gdje je jedno bolje od drugog stoji ego, ali ne bi sad u tom smjeru išla. Malo više o tome ovdje.

Drugo je, osuda žena/majki prema ženama koje nemaju ili ne žele djecu.
Ovo bi svakako mogla biti tema sama sa sebe. Imam osjećaj da su žene koje ne žele djecu najstrože osuđivane žene od strane majki. “Možda grešim, al’ ja sam takvog dojma.”*
Zanima me samo, ZAŠTO? Što je tu toliko loše? Jel’ manje vrijedi ako nema dijete? Jel’ sretnija ili manje nesretna? Što pojedinima tu toliko smeta? Zašto je loše ako je svoj život posvetila karijeri ili nečemu što voli? Ne mora ni to biti, možda samo ne želi. Naprosto to.
Čemu osuda, ako je to njezin život i njena odluka? Važna lekcija koju sam naučila jest da nikad nije do drugih ljudi, uvijek je do nas. Što je onda to u nama ako nekoga zbog tog načina života osuđujemo, ako nam smeta?
Razmislite malo…


I da ne zaboravimo društvene mreže i medije, kao jedan od glavnih utjecaja na našu sliku o sebi, općenito, i po pitanju majčinstva također. Svi znamo da jedna slika ne čini film, jedna sekunda ne predstavlja 24 sata, a ono što je stavljeno kao post ne znači da je apsolutna istina. I da 20 minuta nekog videa nije život. Kao žene nismo u zavidnom položaju čak i u 21. stoljeću i umjesto da se podupiremo i branimo jedna drugu, to što se stavljamo jedna iznad/ispod druge, kao bolja/lošija nam uopće ne ide u korist.
U mnogim stvarima jesmo međusobno poticajne, ali smo često i nemilosrdne tamo gdje smo najtanje i najranjivije. Uz dijete ne dobijemo priručnik o uputama. Ni uz prvo, a ni uz peto. Sve se svede na pokušaje, pogreške i uspjehe.

Želim samo da obratite pažnju na vlastite komentare i što prije postanemo svjesne svojih riječi i djela, time ćemo nešto moći i promijeniti.
Mjesta za napredak i težnju da budemo bolji uvijek ima. Ali ne treba ostavljati mjesta za goru verziju sebe.
Biti dobra majka ili žena, ne znači biti savršena. To znači pasti i ustati. Pogriješiti i priznati, ispričati se. Oprostiti. Voljeti. Plakati i smijati se. Ići ispred i ići pokraj. Podržavati i savjetovati. Stati gdje treba i pogurati kad zapne. Svaki dan biti bolja nego jučer. Ako i nije tako, ne kriviti se. Voljeti sebe i prihvatiti se u savršenom nesavršenstvu 🙂

Citati o majčinstvu

*Đorđe Balašević






Podijeli sa prijateljima

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *